Osjećam kao da sam u sebi oduvijek nosila dvije strasti: želju za pomaganjem drugima i želju za boljim razumijevanjem sebe. Ta čežnja da ljudi oko mene i ja budemo dobro, odvela me na studij psihologije, u koji sam se zaljubila na prvi pogled.

Iako sam ga zamišljala kao mjesto gdje ću naučiti kako pomoći drugima i sebi, susrela sam se sa znanošću koja me uvela u tajne ljudske prirode. Uživala sam otkrivajući principe po kojima funkcionira unutarnji svijet čovjeka. No, prava ljubav se dogodila kada sam došla u doticaj s praksom. Predavače koji su nam donosili priče stvarnih ljudi slušala sam otvorenih očiju, upijajući svaku riječ.

Pri završetku fakulteta nisam bila sigurna u kojem području se vidim, jer me sve zanimalo.  No, znala sam da, što god radila, to mora uključivati intenzivan kontakt i rad s ljudima. Tada upoznajem Tanju Pureta i Ramiro, mjesto koje će postati moj drugi dom sljedećih 15 godina.

Putovanje kroz Ramiro i majčinstvo 

Tanja me osvojila svojom životnom i radnom energijom, ekspertizom kako pretočiti psihološke spoznaje u stvaran život, te vizijom da svaki čovjek nosi potencijal za ispunjenim životom. Uz nju odrastam kao konzultant, trener i coach te sudjelujem u izgradnji Ramira, koji od pionira psihologije organizacijskog i osobnog razvoja postaje vodeća hrvatska konzultantska kuća.

Preko 300 poduzeća i na tisuće ljudi kroz nas dolaze u kontakt sa znanjima kako dobro komunicirati i ostvarivati kvalitetne odnose, razvijati vlastite potencijale, timski surađivati, razumjeti svoje i tuđe emocije te se nositi sa stresom, neizvjesnosti i promjenama. Intenzivno učim kroz svaki kontakt, radionicu, trening i coaching te izgrađujem sveobuhvatan pogled na međuljudsku dinamiku koja se događa ne samo u radnom okruženju, već svugdje gdje su ljudi zajedno. Ideja da nitko nije otok za sebe te da jedino kroz zajedništvo možemo ostvarivati svoje potencijale i napredovati kao društvo, vode naš rad.

Posebnu energiju ulažem u kreiranje i provođenje različitih razvojnih programa, uživajući raditi s istom grupom ljudi kroz dulji vremenski period. Takva vrsta rada, u kojoj imam priliku stvarati dublji odnos s ljudima i sudjelovati u izgradnji zajedničke čarolije kroz koju svi rastemo, postaje moja najveća inspiracija i fokus rada.

2014. godine ostvarujem još jednu veliku želju i postajem mama, ni ne znajući koliko će mi to iskustvo promijeniti život. Suočena s potpuno novim izazovom koje me „izuva iz cipela“, krećem u potragu za odgovorima zašto ne uspijevam biti mama kakva želim. Teoretski poznajem razvoj djeteta, kao i koja je uloga roditelja u tom procesu, no svakodnevno se spotičem preko nečeg što intuitivno osjećam da su moji „kosturi iz ormara“. Iako sam kroz svoju struku i iskustvo naučila s drugim ljudima ostvariti kvalitetnu komunikaciju, biti konstruktivna i upravljati svojim emocionalnim stanjima, u kontaktu s vlastitim djetetom, gdje je to najpotrebnije, prečesto griješim. U jednom trenutku počinjem shvaćati da mi ne preostaje ništa drugo nego zaroniti u „svoj ormar“ i vidjeti što se tamo krije.

Snaga ranih iskustava

Nije nepoznato da nas način kako smo odrastali, naša rana iskustva, oblikuju. Vjerujem da to gotovo svi osjećamo te da lako možemo vidjeti poveznicu između svog odrastanja i onog tko smo danas. Istovremeno, rijetko se upuštamo u stvarno istraživanje tog dijela sebe, koji stoji u našim temeljima. Puno više smo usmjereni na smišljanje strategija kako trenutačno, sada i ovdje, promijeniti svoje neželjene reakcije. Ili odustanemo i odlučimo prihvatiti da smo „takvi kakvi jesmo“. No, u mom slučaju, niti jedna od te dvije opcije nije bila dovoljno dobra.

Zbog toga zadnjih sedam godina, prolazeći kroz vlastito iskustvo postajanja majkom, počinjem intenzivno učiti o snazi utjecaja perinatalnog (od začeća do 1. godine) i ranog perioda (do 7. godine) na naš život. Ulazim dublje u razumijevanje obiteljske dinamike i njezine uloge u procesu formiranja osobnosti djeteta i kasnije odrasle osobe. Korak po korak, počinjem bolje razumjeti vlastitu djecu i sebe.

To putovanje me naučilo zašto često ne uspijevamo svjesno promijeniti svoje „loše“ obrasce, čak i kada nam je pružena prilika da steknemo nove uvide i vještine. Uz to, ostajem šokirana kada uviđam koliko se spoznaje o važnosti perinatalnog i ranog perioda zanemaruju u radu javnih sustava koji pružaju podršku obiteljima i zdravom odrastanju (od zdravstva, preko školstva do socijale).

Vizija bolje budućnosti

Rođenje mog trećeg djeteta, gdje sam se „rukama i nogama“ borila protiv vlastitih strahova i vanjskih ograničenja, kako bismo ga kao obitelj dočekali na maksimalno podržavajući i zdrav način, u meni rađa novu snagu i viziju. Želim pridonijeti stvaranju svijeta u kojem postoji svjesnost o važnosti i osjetljivosti perinatalnog i ranog perioda za zdravlje pojedinca i čitavog društva.

Ta paradigma stavlja naglasak na način kako kao pojedinci i kao društvo dočekujemo i „uvodimo“ svoju djecu u ovaj svijet. Riječ je o istinskoj brizi o njihovim temeljnim potrebama – da se osjećaju sigurno, doživljeno, voljeno, viđeno, prihvaćeno i poštivano – od samog početka njihova postojanja.

Po mom mišljenju dva su puta kako to napraviti:  

• Prvi je razumijevanje da mnoge poteškoće s kojima se kao odrasli pojedinci i čitavo društvo susrećemo vuku korijen iz našeg ranog perioda, kada su naše temeljne potrebe bile zanemarene ili kršene (najčešće uslijed neznanja i emocionalnih rana naših roditelja). Posljedica toga je da smo razvili razne obrambene mehanizme i obrasce „preživljavanja“, zbog kojih danas ne uspijevamo živjeti svoj potencijal. I, ako želimo kvalitetniji život i dobre odnose, najčešće prvo trebamo rasvijetliti i iscijeliti rane koje su nastale onda kada smo bili najranjiviji, u našem djetinjstvu.
• Drugi je direktan rad s obiteljima, kao i stručnjacima koji im pružaju podršku u tom senzitivnom periodu. Duboko vjerujem da je kreiranje što zdravijeg okruženja na samom početku života najbrži i najlakši put prema stvaranju društva svjesnih, suosjećajnih, emotivno snažnih i na zajedništvo usmjerenih ljudi.  

Moj daljnji život i rad bit će usmjeren prema ostvarenju te misije. Kao psiholog, terapeut i coach, želim stvoriti prostor u kojem će se svaki pojedinac i svaka obitelj osjećati dobrodošlo i prihvaćeno. I gdje će imati priliku ispričati svoju priču, kao i dobiti podršku kako bi ispisali nove stranice. 

Ako osjećaš da i Tebi mogu pomoći na tom putu ili želiš zajedno sa mnom kročiti u istom smjeru, tu sam za Tebe.

Zajednički možemo stvoriti bolji svijet za sebe i našu djecu.